najveci kmerski hram u Tajlandu
priprema za svetkovinu Shive u hramu 1. Lažni satovi, sve neke poznate marke – izgledaju mrak, teško ili nikako ne možeš skužiti da su lažni. Cijena ovisi o tvojoj vještini pregovaranja, al ja sam recimo uspio spustiti Rolex automatik na 100kn. Neki tvrde da ti satovi rade prvih par dana neki se kunu da im rade već godinama, dakle kakve si sreće.
2. Odijela Boss, Versace, Armani itd – kad vidiš indijca na ulici to znači da u blizini ima krojački salon. «Mister, mister, would you like nice Armani suit for you?». Indijci ko indijci, ne možeš proći kraj njega a da te ne proba zašprehati i uvaliti ti odjelo. Kad uđeš u salon, u ruke ti tutnu Burdu, Vogue ili Boss kolekcija 2005 ljeto-jesen i onda listaš dok ne izabereš odjelce koje ti se sviđa. Za 500kn imaš dva sakoa i dvije hlaće koji idu uz njih, 3 košulje s dugim rukavima i još 2 sa kratkim te 2 kravate. Sve sašiveno po mjeri. No lokalci kažu da se odjelo obično raspadne nakon par pranja.
3. Narančasto odjelo budističkog svećenika – možeš ga nositi po kući umjesto šlafroka, za maškare ili ga postaviti umjesto zavjesa. Ili otvoriš salon za meditaciju. 50-100kn.
4. Piratski CD i DVD – nema šta nema. Ponekad su jeftiniji i od praznih DVD-ova (kako je to moguće?). No kvaliteta je katastrofalna. Kupili smo jedan film koji je snimljen u kinu, s tim da fali trećina platna i da je kadar postavljen malo nakrivo. Odlično za tinejđerske tulume kad se svi napiju.
5. Mali robot mačka koji maše rukom – kad to staviš u radnju imat ćeš puno posla i dobru zaradu. Skoro da nema restorana ili hotela koji to nema. Možda je zato turizam tako jak u Tajlandu?
6. Tradicionalna kineska medicina – sušeni šišmiši, kukci, morski konjići, kosti, rogovi kojekakvih (rogatih) životinja samo su neke od stvari koje me vesele kad uđem u jedan od tih dućana. Za medicinu ih ribaš i dodaješ u čaj/juhu/sok no možeš ih i naslagati na policu.
Povela nas ekipa s posla na dva dana u posjet jednoj plinskoj elektrani u izgradnji, a zapravo u posjet najvecem kmerskom hramu u Tajlandu. Znaju da se spremam za Angkor, pa da mi pokazu sta oni imaju kmersko. Kmeri su vladali ovim dijelom svijeta 8-13. stoljeca, al o njima vise kad dodjem do Angkora... Dakle, jos par dana ovdje i zavrsava 2 mjeseca kako smo ovdje. Zavrsavaju nase obaveze i krecemo na put. Javljat cemo se s puta, iz internet kafea kao sto je jedan u kojem i sad sjedimo.
A toliko sam fasciniran ljudima s posla da moram napisati nesto o njima. Obiteljska atmosfera je nevjerojatna - neki ljudi si i dovedu djecu koj dan na posao pa se igraju na hodniku il spavaju na deki pored radnog stola. Ja isto tako ovdje imam drugu mamu i tatu. Ujutro kad se pojavim na poslu, na stoliću me već čeka lončić s omiljenim čajem i na tanjuriću 4 male banane, baš kakve najviše volim. Ann, koju zovem svojom drugom mamom, kaže da je oduvijek htjela sina no ima samo kćer. Pazi na nas toliko da umiremo od smijeha. Kad smo uselili u stan, dosla je odmah drugi dan vidjet kakva je situacija i porazgovarat s gazdaricom. Poslijepodne se u sobi sam od sebe ukazao i namjestaj, a pranje vesa kod gazdarice je pojeftinilo tri puta. Jucer nas je vodila na kazalisnu predstavu, a kad smo imamo neki problem s prijevozom sredi nam vozaca iz firme da nas voza okolo. Ulogu tate je preuzeo Nimmit, šef odjela – u hrvatskim uvjetima skoro je nemoguće zamisliti takvog šefa – otvoren i jednostavan poput djeteta, bez ikakvog šefovskog garda se spreman recimo vani ljuljati u parku il raditi takve neke gluposti. Gledam ih svaki dan i divim im se, kod nas su takvi ljudi prerijetki, skoro nezamislivi. Drustvo ih dozivljava za slabice i makne ih u stranu, a ovdje takvi ljudi budu sefovi. Za naša poimanja, tajlanđani su nevjerojatno tolerantno i miroljubivo društvo. Recimo neki dan je naš vozač zakrčio put svima na cesti i taman kad očekuješ da će ljuta gomila u autioma početi trubiti, psovati i vikati (kao što si navikao kod kuće) dalje se zaplet zapravo odigrava kao u psihodeličnim Teletubies-ima: vozaš se osmjehne ostalima, oni mu uzvrate osmijehom i još mu i mahnu... Ludo!
s lutkama - dodjes prije predstave pa se druzis s glavnim glumcima!
Ann, moja druga mama i njena kcerka Cucumber u pozadini
Bumm pije Pepsi iz plasticne vrecice kao i svi tajlandjani - tako ne placas kauciju
Ako hoćeš upoznati ljude, nema boljeg nego raditi s njima neko vrijeme. Tek tad kad se sinkroniziraš s njima, kad im uđeš pod kožu počneš razumjevati kako razmišljaju. Kad putuješ kao klasični turist praktički i ne upoznaš ljude osim vodiča, recepcionera, taxi vozača i prodavača suvernira. Oni svi znaju šta hoćeš, svi žive od turista i dok si tamo cijelo vrijeme ti je predstava pred očima. Pokupe te na aerodromu, ubace te u hotel, vode na razne ture, plaže, razgledavanja, zabavljaju te u birtiji i kad sve bude gotovo opet te vrate na aerodrom. Svi se ponašaju s skladu s tvojim očekivanjima al praktički ih nisi uopće upoznao, samo si sudjelovao u predstavi turizam. 
Elektrana Wang Noi godisnje proizvede vise elektricne energije nego cijela Hrvatska zajedno
