petak, 9. studenoga 2007.

Umjesto epiloga

Đir tuktukom prije polaska

Šok povratka u vlastitu zemlju nekad je i veći od šoka kad stigneš u novu, stranu zemlju. Na aerodromu u Zagrebu poznata lica prijatelja, al ko da smo stigli u Norvešku – vani je hladno, sterilno, tiho, bez mirisa… Čisti minimalizam na koji nisi navikao. Hodaš ulicom a nitko te ne primjećuje, mali ljudi-roboti zuje okolo u svojim filmovima. Nitko se ne smiješi, zabrinuta lica, ljudi se ponovno ljute zbog sitnica. Ko što je rekao frend Roman nakon povratka iz Tajlanda – šokiraš se kad skužiš koliko smo nadrkan narod. I tako, kad se fizički vratiš s putovanja, tek si na pola puta. Ostaje još unutrašnje putovanje. Noću kad sanjaš, vraćaš se u zemlje iz kojih si stigao, potrebno je neko vrijeme da se stvari u tvojoj glavi iznova poslože.


U busu

Opet u Bangkoku


Nakon Laosa, noćni vlak nas je odbacio do Bangkoka. Kao da smo stigli doma – sve nam je poznato, čak smo se i smogu radovali. A u Bangkoku opet sto čuda. U tijeku je bio Vegetarijanski festival – fešta koja traje u kineskoj četvrti kad se deset dana jede samo vegetarijanska hrana. Ivana kao pravi vegetarijanac je došla na svoje, a i ja sam guštao. Ulice kineske četvrti tad su pune ljudi i uličnih štandova, a zastavice žute boje govore kako se ovih dana tamo ne priprema meso.

Kineska četvrt
Juhica od četiri vrste kineskih gljiva


Sukiyaki je u originalu japansko jelo, al naravno tajlanđani imaju svoju varijantu. Čim se više ljudi nađe tim je zabavnije – sjednu u krug oko velikog lonca u kojem kipi voda i onda unutra ubacuju na kuhanje ono što će jesti. Uroniš i malu mrežicu u koju utrpaš komadiće ribe, mesa, tofua, meduze i šta god hoćeš i za par minuta kako bude kuhano tako vadiš van i klopaš. Bili smo na večeri s ekipom s posla i toliko smo se smijali da bih najradije otvorio tako nešto u Zagrebu. No, gazda restorana kaže da tako nešto ne bi nikad uspjelo na Zapadu – kao prvo ameri bi se opekli jer je sve vruće i onda bi tužili restoran. Ako se i ne bi opekli, jeli bi nedovoljno kuhano, oboljeli bi i onda opet tužili restoran.

Sukiyaki!


Skočili smo i do Pin, naše učiteljice masaže. Prvi puta da smo je našli skoro pa ljutu. Taman je bio neki švabo na masaži i pitao jel bi mogla erotska masaža, a kako Pin ne voli švabe koji pitaju za erotsku masažu nije dobro prošao. Pekli smo i jedan dan palačinke na poslu. Kupili i Nutelu da ljudi probaju. I je, bilo im je fino, al su na kraju ipak odustali od Nutele i palačinke mazali chilli sosom. No chilli, no fun.

Na zadnjem satu masaže, istežem Tiama

Torta za oproštaj

Garland - lančići cvijeća za poklon duhovima auta, kuće ureda, motora...

Ekipa s posla nas je ispratila do aerodroma, a Aeroflotov zrakoplov tipa Iljušin izbacio u Moskvu. Ivana u kratkim hlačama i sandalama, a u Moskvi nula stupnjeva i mijenjaju se pljusak i snijeg. Odustali smo od Crvenog Trga i lijepo ostali spavati na aerodromu. To nam je već treća noć provedena na aerodromu, i sad imamo toliko iskustva s time da razmišljamo napisati Vodič za spavanje na aerodromu.

Kambodža - redovnici tovare pijesak sa plaže

Redovnici u Laosu