Baka i bolesni majmunko
Bangkok, grad na katKad počne kiša, prvi spuštamo ceradu na kamiončiću koji nas vozi kući uvečer iz grada, instiktivno saginjem glavu kad naletim na nisku štangu na ulici, automatski prestajem disati kad prolazimo pokraj posebno smrdljivih ulica... Mislim da smo se udomaćili uvdje. Nismo se još privikli na te posebno smrdljive djelove ulica, to zna bit takav udar smrada da moraš paziti da ne dišeš tuda prije večere jer gubiš tek. Ili kad Ivana vidi štakorca kak se zavlači u štand gdje smo mislili kupit nešto za pojesti pa joj poslije treba 2-3 sata da joj se vrati apetit. U prizemlju naše zgrade ima kao mali kiosk gdje kupiš sve i svašta – kad me prodavačica spazi otvara frižider i vadi čokoladice za mene, zna da ih uvijek kupujem kad prođem. Ona i muž žive u tih 6 kvadrata, dok ona prodaje on spava na podu. Kad uđeš unutra (moraš se prvo izuti) moraš pazit da ga ne nagaziš. Simpa su ljudi al nikako mi nije jasno kako je kod njih sve jeftinije nego u bilo kojem dućanu. No zato valjda i žive u kiosku.
Ivana u kamiončiću - javni prijevoz u našoj uliciZamolili su me jučer sa obližnjeg fakulteta da održim sat engleskog, da motiviram studente da uče. I tako se našao u učionici sa 40-tak mahom studentica ekonomije, prva godina. Lijepo se predstavih, raspričah se i kad ono niko ni makac. Pitam dal su me razumjele – trt mrt, nitko ni A ni B. Ne pokazuju znakove života. Gledam šta ću sad –sam sam s njima 2 sata a nitko me ne razumije ni jednu jedinu riječ. Prišao sam najbližoj i pitao kako se zove. Ona gleda kolegice, zove ih u pomoć ko da sam je pitao na hrvatskom. Na kraju sam je ipak uvukao u razgovor i ispalo je da svi pričaju engleski, samo su užasno sramežljivi i boje se. Nije mi bilo druge nego sa svakom posebno prvo popričati, tek onda u su se malo oslobodili i mogli smo dalje nešto raditi. Na kraju ispalo super, evo kad ovo napišem ispravljam im sastavke.
ja u sredini slike s razredomNakon radnog tjedna u kaotičnosti Bangkoka skočili smo za vikend do Petchaburia, gradića sa ludim izrezbarenim drvenim hramovima i lokalcima koji se oduševe kad vide strance (u Bangkoku ih ima i previše pa više nitko ne trza). Svi ti mašu, pozdravljaju te i gledaju ko da si Brad Pitt il barem Goran Višnjić.Bili smo i u prvom tajlandskom ljetovalištu u povijesti, nešto kao njihova Opatija. Prespavali smo u jednoj od drvenih kućica - hotelčića koji se drže na stupovima iznad mora, mrak! Po noći čuješ zvuk mora ispod sobe, škripanje drveta, miris mora... Ko da spavaš u brodu. No tu slijedi i nakaradnost globalizacije – sagradili su puno ogromnih hotela uokolo (s 30-tak katova) i misle srušiti ove drvene kućice i pretvoriti ih u moderni šoping centar krcat mekdonaldsima, burgerkingkovima i sličnim drekom. Pa umjesto da večeraš ribu u malom restorančiću odmah iznad mora, jest ćeš hamburgere i pizzu u klimatiziranoj mramornoj hali.
drveni hotelčići i restorančići iznad mora koji će uskoro bit zamijenjeni shoping centrom - hotelčina prijeti iz pozadine
noćni performans na plažiHvala lijepo na vašoj tajlandskoj kulturi, kuhinji, arhitekturi, klimi i prirodi, mi turisti bi da nam bude ko doma, da si jedemo ono što si i doma jedemo, u poznatom okruženju. Mi bi donijeli našu kulturu s nama. Pa ćemu onda i ići negdje, mogli su ostati u svom Dusseldorfu il New Jerseyu i uštedjeti i vrijeme i novac. Jadno, al na to se na kraju i svodi komercijalni turizam – svejedno da li si u rezortu na Kubi, u Egiptu il Tanzaniji na kraju ni ne vidiš razliku, sve je isto, jedino ljudi koji te poslužuju su drugačiji. Nekad su se to zvali robovlasnički odnosi a danas se to zove globalizacija – neki najjadniji stari klošar norvežanin koji u životu ništa nije uložio u svoj osobni razvoj i izgleda ko žarulja dođe ovdje, pokupi najzgodniji komad u selu i živi ko car. Njegov novac ovdje vrijedi 30 puta više (prosječna plaća u Tanzaniji 750kn u Norveškoj 20,000kn) i taj odnos sve objašnjava. Suptilni zaokret iz krutih feudalnih okova maskiran je u zakone tržišta i globalizaciju.
Još malo pa ćemo različite kulture gledati samo u muzejima kao što pande možeš vidjeti samo u zološkom.
Bangkok, ljudi s ulice:
