Putovanja unutar i van realnosti: Nebo nad Bangkokom

tuk-tuk, vozač nosi masku zbog prljavog zraka

mi s curkama

Opet se smračilo nebo na Bangkokom – malo će bijesniti munje i pljusak i za sat – dva opet je sve u redu. Kako vrijeme ide, monsun je sve jači i kiše postaju češće. Padne više vode, i onda se naša ulica pretvori u rijeku i sve postane smiješno – motoristi se obuku u plastična odijelca i probijaju se kroz 10cm vode a psi se popnu negdje na uzvišeno i čekaju da voda nestane.
Jučer nas je probudilo zavijanje psa pod prozorom – trknuo ga auto pa se previjao od bolova. Ni tajlanđani nisu znali što bi s njime – jedan lik je sjeo pored njega i čitao novine dok je ovaj grozno zavijao. Tu i tamo bi se skupili neki ljudi oko njega, došao bi ga neki pas ponjušiti i tako sve dok ovaj nije «prešao na drugu stranu» - tako se ovdje kaže kad netko umre. Svima u ulici je laknulo kad je pas prestao zavijati.

šarenilo najvažnijeg tajlandskog hrama u carskoj palači

Znam da sam već dosta toga rekao o tajlandskoj hrani, ali o toj temi nikad dosta. Najbitnija je harmonična kombinacija 4 okusa – ljutog, slatkog, kiselog i slanog, i svaka hrana ima barem tri od ova elementa u sebi. Recimo nakon ručka jedemo ananas koji se prvo umače u sol i čili, inače im je prebljutav – nit je slan nit ljut nit ništa. Ili kad naručiš limunadu normalno da će ti dodati žličicu soli. Samo slatko i kiselo je dosadno. Zato je njima naša hrana strašno dosadna i bljutava – svima osim klincima koji su se navukli na McDonalds i Burger King. Ti klinci su jedini debeli ljudi ovdje, jer od thai hrane se ne debljaš. Super je thai hrana, al ponekad kad se zaželiš domaće jednostavne hrane počne ti ići na živce. Jučer se ja zaželio neke mesine. I naručio pečenu patku. I sve bilo super, no kad ono umak je od meda. Sa cimetom. Ili recimo prošli tjedan kad mi je želudac bio napola mrtav bili u restoranu i ja pitam da za mene naruče nešto dijetalno. A ono stigne mi tanjur prženih žapca i dinstane paprati! Pojeo sam valjda pola bare žabaca. Valjda ljudi znaju što je to lagana hrana. No dobro je lagano se početi navikavati na thai hranu, jako je različita i treba vrijeme da se ljudi naviknu. Kako su turisti većinom skeptični oko te hrane, gotovo svi restorani uz plaže zapravo nude pizze, pomfri i mesinu, i to po cijenama za koje jedeš pet dana thai hranu. Za dobro pojest najgore je ići tamo gdje ima puno turista. Platiš duplo za manju porciju nego što bi ti neki šef nagrabio tamo di jedu lokalci.

sajam amuleta
Bili smo u nedjelju i na sajmu amuleta – božanstava, o čemu sam već pisao. Kupili smo skoro kilu različitih bogova – osim standardnih poznatih božanstava ima i u obliku vanzemaljaca, pimpeka i praktički šta god ti padne na pamet. Postoje posebni amuleti koji se objese u kuću da bi donjeli bogatstvo ili pak drugi koji objesiš u auto da nebi bilo sudara (kad ih vozač ima preko desetak u autu, obično tad i vozi ko da mu je zadnja vožnja jer uz tolike bogove ne boji se ničega). Na štandu pored neka tetka drži slike raspadanja mrtvog tijela koje koriste budistički redovnici u svojim meditacijama. Da im meditacije ne postanu monotone i prazne trebaju nekad snažan poticaj. Krenu sa starošću raspadanja od jednog dana pa dokle stignu.

crveki, kukci, i u gornjem lijevom uglu prženi žapci!

Svaki tjedan odemo jedan dan posjetit neku elektranu. Idemo pokupit neke podatke, al na kraju se to pretvori u izlet – obavezno usput posjetimo neki važniji hram ili nacionalni park. Prošli tjedan smo bili do tajlandskih Plitvica – Erawan vodopadi, jako ljepa priroda i još radni dan – praktički smo bili sami tamo. Hodaš uz rijeku, svako malo su neki vodopadi, a kad ti je prevruće samo se bučneš u vodu. Na nekim mjestim taman je toliko duboko da ispadne kao mali bazen, legneš u vodu pa te grickaju ribice. Po granama visi majmunko a u blatu se skriva gušter od preko metra. Dobro da sam ga vidio tek nakon kupanja.