srijeda, 22. kolovoza 2007.

Na sjeveru Tajlanda

Sad si ti misli jel on meditira iza stakla il je to samo kip?
Prika kaže da dnevno ispeče 1000 palačinki!

Evo me opet među živima – jučer me nešto gadno uhvatilo u želucu i prikovalo za krevet (vrtoglavica i visoka temperatura) i školjku (povraćanje). Vjerojatno sam se otrovao nekom hranom - bio sam malo prehrabar za vikend pa sam jeo svakakve gluposti sa štandova na koje inače ne bih išao jesti. No jedna ženskica kaže da je vjerojatnije kako je netko na mene bacio urok jer me to sve prenaglo i prežestoko pogodilo. Ne razumijem se previše u uroke ali ovdje ih svatko shvaća i više nego ozbiljno. Svatko sa sobom kao zaštitu nosi neki amulet, obično lančić sa slikom Bude, redovnika, nekog hinduističkog božanstva ili simbola, makar sliku sveca zaštitnika u novčaniku. Ali svi imaju nešto. Ima i posebnih dućana, čak i cijelih tržnica koji prodaju samo amulete – ja ih zovem trgovine bogovima – dođeš tamo i izabereš si boga po mjeri – u obliku čovjeka, slona, pantere... Naime, iako su ovdje praktički svi budisti, snažan je utjecaj hinduizma i animizma (vjerovanje da sve stvari imaju dušu, odnosno da ih nastanjuju duhovi). Tako se ispred svake kuće nalazi malo svetište ili hram (kao kopija male kuće) i u nju se stavljaju kipovi e sad čega sve hoćeš – malih Buda, božanstva kojekakvih i sličnog. Jednom smo vidjeli da je ženska uz Budu stavila i plastičnog Spidermana – kaže stavila je Spidermana da Budi bude sin. Na tim oltarima se zatim pale mirisi i stavlja sviježe cvijeće – vjeruje se da se tako komunicira s duhovima zemljišta na kojem se nalazi kuća.
Svetište ispred kuće

A za vikend opet bio produženi vikend (ovaj puta zato jer je bio referendum u nedjelju pa da ljudi ne izgube dan bezveze na glasanje dobili su jedan dodatni). Tako je i situacija bila malo napetija zbog referenduma (spomenuo sam da je na vlasti vojna hunta) pa su bile policijske racije. Nas je racija zatekla u vlaku – upalo desetak policajaca i stalo provjeravati podatke od svih prisutnih. Kad su nas vidli malo su se zbunili:
-Where from? (Uz smješak)
-Croatia!
-Aaaahhh, Šuker! Davor Šuker! Very good player! I like Šuker.
-Yes, Davor Šuker.
-Happy in Thailand?
-Yes!
I to je to. Nitko te neće cimat kad si stranac.
Tako smo za produženi vikend skočili (13h vožnje vlakom u jednom smjeru) u Chang Mai, drugi najveći tajlandski grad (veličine Osijeka!) na samom sjeveru Tajlanda. Grad je sušta suprotnost Bangkoku, miran, opušten, čist zrak, smješten u planinama... Ljudi isti takvi, sporo pričaju, ko dalmatinci su. Stvarno za odmorit dušu i tijelo. Ako se malo potrudiš, možeš čak naći i hotelčić sa bazenom koji te košta 20kn po osobi! život na visokoj nozi za 20kn! Kad smo navečer izašli vanka, došao lik sa slonom pred kafić – pa ti prodaje banane ako hoćeš hraniti slona. I usput mora pazit da slon nešto ne sruši jer maše okolo surlom.
Mladi šegrti za redovnike
No uzeli smo jedan dan turističku turu – nešto što inače iz petnih žila izbjegavamo zato jer je uvijek lažno i jadno. No kako samo bili kratko vrijeme tamo a htijeli smo vidjeti puno toga i mi se bacili u organiziranu cjelodnevnu turu. Prvo su nas odveli u neku đunglu i tamo smo jahali na slonovima. To je bilo super i nije baš da ti je svejedno jahati na tom golemom stvoru. Obično dobiješ vodiča slona koji mu sjedi na glavi i vodi ga no za nas nisu imali vodiča pa smo ga sami vozali okolo. Malo je problem kad vidi nešto fino sa strane i počne brstiti i mahati glavom a usput maše i tebe. I nije ti svejedno kad se spušta niz neki strmi nagib, bojiš se da ne izletiš van samo tako. Sa sobom imaš dvadesetak banana i onda mu svako malo daš po jednu. Gurka te sa surlom dok ne dobije. Ogromni su ti slonovi i tek kad ga zajašeš pa vidiš kako si visoko skužiš kako je visok.
Pogled sa slona - obrati pažnju na frizuru!
bakica na selu sprema duhan za žvakanje uz svaku kući u selu mršava svinja privezana kao pas - nije za jelo nego se mali prasci žrtvuju duhovima
Kasnije smo išli posjetiti neka sela, na sjeveru živi dosta različitih životopisnih plemena (najpoznatije je longneck, to su oni gdje žene imaju puno prstena oko vrata pa im vrat bude dugačak i tanak – no za to selo nismo imali vremena). I nakon toga još jedna fora stvar – bambus rafting! Likovi naprave slav od bambusovih grana i onda se spuštaš po rijeci. Super je taj rafting, još kad vidiš da te voda baca na neke stijene... No kako sam previsok malo je falilo da glavom zakačim neko drvo i padnem sa splavi. A uz rijeku sve prepuno slonova – misliš – boga ti, koja romantika! Onda skužiš da su slonove privezali lancima uz drvo da bi tamo stajali kad se stranci spuštaju splavom da imaju filing romantike. Zato su te turističke ture jadne i ljigave, sve je umjetno.

Sreli smo u Chang Maiu nekog simpa izraelca. Inače, kad vidiš negdje u svijetu samog mladog izraelca da putuje, svi imaju istu priču – upravo su odgulili vojsku koja se tamo guli 3-4 godine (za žene samo dvije godine) i sad idu malo vidjeti svijeta prije nego što upišu faks. A izraelac se upravo vratio iz tromjesečnog puta po Indiji, i ko šta obično bude s ljudima koji provedu dulje vrijeme tamo, bio je malo «pomaknut». Pričao je samo o Indiji, još je duhom bio tamo. Vidio sam to već više puta – Indija ljude jednostavno udari ravno u glavu, sprži im mozak svojim intenzitetom i svojom antilogikom. Ne mislim ovdje na to kad nečija tetka ode vidjet Sai Babu na tri tjedna u neko selu pa se nikad ne makne iz tog sela, il kad bivši narkoman uđe u Hare Krišnu pa ga pošalju na pola godine u neki hram iz kojeg se opet nikad ne pomakne. Kaže izraelac od mirisa i smradova Indija jedino što se spašava je da stalno slušaš svoj trbuh; svakih par dana se razboliš i ako ti je mučno nemožeš nigdje na ulicu od smradova i ludih prizora nego samo čekaš da opet ozdraviš i da ti bude ok. Ludih prizora sam se nagledao po Africi, ljudi koji se raspadaju od side, siromaštvo, djeca koja spavaju na ulici i slično. No vidjeti štovatelje Šive kako jedu mrtvace il najnižu kastu «nedodirljive» koji se zavlače u kanalizaciju i rukama rješavaju problem...
Toliko za danas! Nije ni meni još trbuh spreman za ove opise. Za kraj - tradicionalni ples