petak, 3. kolovoza 2007.

Ko Samui, where the living is easy

noć punog mjeseca na otoku Ko Samui

molitva u hramu

uh, naporan tjedan prošao, nisam se stigao ni javiti!
u ponedjeljak i utorak je bio veliki budistički blagdan - već sam spomenuo kako se te dane redovnici vraćaju odasvuda u svoje samostane i ostaju tamo sljedeća tri mjeseca dok ne prođe monsun. i ne samo to, nego i ostalo pučanstvo koje ima želju odlazi na tri mjeseca u samostan. ovdje se na neki način očekuje da svatko provede barem neko vrijeme u samostanu, a ova tri mjeseca su idealno vrijeme za to. ionako je kiša svaki dan.
pecaroši na Ko Samui

lokalci na Ko Samui
jet ski, morski motor za one koji ne voze pravi motor
i tako za blagdan zapalili na 4 dana u Ko Samui, rajski tropski otok s blještavo bijelim plažama, kokosovim palmama i toplim tirkiznim morem. mrak! na otoku ima dosta stranih turista, i uglavnom je fora da prvo kad dođeš iznajmiš curu i motor. ja sam bio s Ivanom a motor ne vozim tak da se to mene nije ticalo. al nevjeratno je kako su skoro svi parovi oko nas: bijelac (škembica, pivica u ruci) i prekrasna tajlanđanka. definitivni favoriti među bijelcima su bili jedan švabo s fudbalerkom i brkovima alla Mišo Kovač i jedan lik vrlo nelijep koji je uz to još pao s motora i bio sav za ne gledati. a svaki s mačkom da ti pamet stane! ljepo je da postoji mjesto na svijetu gdje svatko može makar na par dana biti mali Djems Bond, mjenjati svaki dan komade, voditi ih na večere sa skupim vinima i pušiti cigaru poslije deserta. A curu je teže ne naći nego pronaći, nedaj bože da ideš sam odmah te sustignu. pa smo gledali kako su ganjale neke sramežljive dečke koji nisu htijeli cure, stave im svoje ruke u njihovi al ovi se nedaju i bježe koliko ih noge nose.

poslastica za prave gurmane - prženi kukci



još bolje - prženi crvi!

neki dan smo naletijeli opet na neko proštenje - bilo hrpa štandova sa hranom i reko idemo probati nešto novo. i taman sam bio u dvojbi dal crvi ili kukci, al kad je ženskica koja ih prodaje počela grickati crveke ko da gricka kokice otišla mi hrabrost i još ih nisam uspio probati. a to je inače veliki specijalitet na sjeveru tajlanda. no jučer sam našao novi favorit - lik na cesti prodaje kokošje pržene nogice (krampe?). to tak blesavo izgleda da se nisam ni snašao ni uspio ih slikati. a ekipica okolo svaki sa jednim kokošjim krampom u ruci gricka kožicu i noktiće! joj, trebao sam reći da oni slabijih želuca ne čitaju ovo.

jedan normalan štand s klopom za kraj!