robertuegiptu postaje robertutajlandu!

ekipica s posla

hajdi hou, sto bi reko Mr Henki iz South Parka!

Hajdi hou iz Bangkoka gdje provodim svoj već četvrti dan u Tajlandu. Radim ovdje u tajlandskom HEP-u i bit ću ovdje još sljedeća dva i pol mjeseca. Nisam sam, Ivana mi pravi društvo i bavi se koječim dok ne dođem s posla.

Tajland... stigao sam baš u vrijeme monsuna. što zapravo znači da se u bilo kojem momentu vrijeme može naglo pogoršati i kreće oluja. evo kako to izgleda - šetamo gradom Ivana i ja kad odjednom ko da nešto ne valja - zrak postaje kao da dišeš vodu, gust i naelektriziran. ljudi koji drže štandove se ustrče, vade najlone i pokrivaju sve, odjednom krene muving na sve strane.. i dok se ni ne snađeš grmi sjeva i lije pljusak. sjedneš u kafić i ako si sretan za 20 minuta ako nisi za 2 sata sve se razilazi i opet je ok. i tako svaki dan jednom - dvaput. nije strašno, jedino je većinu vremena oblačno, rijetko vidiš sunce i plavo nebo. to me zapravo najviše smeta. jedna od turističkih meka, ulica Khao san

monsunsko vrijeme na rijeci

a prva asocijacija za tajland je da je ovdje sve poddimenzionirano. tajlandjani su mali ljudi (velikog srca ali mali rastom), ko štrumfovi su. ponekad se osjecam ko u barbi kućici, dodjes na vece ko da si došao u vrtić na vece. na radnom stolu na kojem radim sam zadnji put radio u prvom osnovne. neki dan sam ušao u posebno niski autobus - nisam mogao vjerovati da mi je krov već do ramena. ništa, sagneš glavu ko žirafa i čekaš da prođe. a tek štandovi na ulici... nekoliko sam već odnio glavom. koji puta je to metalna šipka koja drži nadstršnicu i onda mi sve zazvekne u glavi.

jedan od nekoliko stotina wat-ova (samostana) u Bangkoku
jedino buda nije poddimenzioniran

a na poslu su me primili fantastično. prvi dan su me vodili po svim odjelima, upoznao sam valjda tisuću ljudi. ovdje se svi smiju, smješkaju, nisam još nikog ljutog il namrgođenog vidio. a firma je ko iz crtića, ovdje u prostoru par zgrada radi preko 10,000 ljudi. postoje posebni busevi koji ih ujutro dovedu na posao i točno u 4 sata svi idu kući (niko nije čuo za prekovremeno) i opet ih je sve puno traže svoje autobuse. kako ovdje jako vole kralja tako svi nose žute majce na posao (ponedjeljkom je to kao obavezno a drugim danima ko hoće al skoro svi nose). nosim i ja, kad sam došao odma prvi dan dobio sam 5 žutih mjaci da imam ponedjeljak-utorak-srijeda itd. svaki dan jedemo thai hranu, koja je fantastična. iako dosta začinjena, već sam počeo mirisati na thai hranu. pitaju me šta bi ja jeo taj dan i onda to jedemo svi na poslu - donesu nam u ured. a kako sam im strašno zanimljiv kao bjelac i stranac tako su stalno oko mene. paze me ko cara, ako neko vidi da sam popio čašu pepsija stiže nova, s puno leda i s omotanom maramicom oko čaše da mi ne bude hladno držat za ruke.

današnji ručak

e mogao bi ja još sad pričat svašta, kakvu prefinu hranu jedemo, o prženim žoharima koji su Ivani jednu večer ubili apetit, o masaži stopala na kojoj smo bili i tako dalje, al o tom potom.

pogled s rijeke

sovagdi -krap!