srijeda, 2. siječnja 2008.

Zavižan

Boro, Mac, Ivana, ja i Jadro
Jutro i pogled s doma
Snježna idila
Kako nam uspon na Zavižan nije uspio prije tri tjedna, reko - idemo opet probati! Kad smo stigli u Krasno sunce je već davno zašlo, a noćni uspon je krenuo u pola 7. Malo prije ponoći stigli smo do doma, umalo ne ispustivši dušu. Bilo je jako hladno, a pičili smo po cesti punoj snijega prateći tragove snježnog vozila koje je prošli prije par dana. Zato nas je u domu čekala topla peć i na stolu Antina travarica, javili smo mu da ćemo stići kasno.

Dobrodošlica - Enjoy Rakija

A oko Zavižana - snježna idila! Skoro smo prolupali kako je bilo lijepo. Zavižan je jedno od mjesta u Hrvtaskoj s najljepšim pogledom. S jedne strane na otoke, s druge na gorski kotar, na ostatak Velebita... Nekad se vide i Alpe a nekad čak i Italija! Bilo je 60-70cm snijega, no imali smo i dva para krplji (na nas pet). Na mjestima izložena vjetru, ovaj je "počistio" snijeg i nabacao ga u nanose, pa nikad neznaš gdje ćeš i koliko propasti. U subotu je stiglo par ljudi, uglavnom na skijama (turing skije za hodanje po planini, kao obične ali imaju dlake ispod koje koče da skije klize nizbrbdo). U nedjelju rano ujutro je stigao i Antin pas, hrvatski vučjak. Pas je prava faca, stigao je iz Klade, malog mjesta na obali pored Senja. Čovjeku treba (kad nema snijega) nekih 6 sati uspona od tamo, a psu po snijegu, ko zna koliko. Priča Ante da pas s vremenom naiđe, bude koji dan pa se vrati kući. Nekad dođe i 6-7 puta mjesečno gore dolje, a stazu poznaje bolje nego onaj vučjak iz priče Josipa Broza. Kaže kako se jednom pas izležavao danima na suncu dok mu Ante nije predbacio kako ga nije sram izležavati se dok ga doma čekaju kuja i štenci. Za par minuta se pas digao i otišao putem za Kladu. Sad ti reci da se pas i čovjek ne razumiju!

Pogled na otoke Helioskop


Glavni događaji su nam preko dana bili gledanje izlaska i zalaska sunca, a drugi dan smo još skočili do utočišta za medvjediće u Kuterevu. Taman su stigli dva mala medića iz zagrebačkog zoološkog. Ostali mede su spavali a ovi brat i seka su se gegali uokolo. Nakon toga su nas simpatične volonterke ugrijale rakijicom i vrućim čajem. Provod ko bog.
Put do doma na Zavižanu
Pogled na Klek
Sunce izlazi i grije otoke
Pauza za čaj i suho voće

Medeni medo!