Nogomet!

Opet doba nogometa! Svatko ima razlog zašto voli ili ne voli nogomet. Nakon utakmice, kad pun grad bude pijanih ljudi koji pjevaju onu navijačku pjesmu s Konzumove reklame, sve to bude jeftino. Pivovare se pozivaju na nanovo probuđen zanos Hrvatstva, čak su i Adezeovci počeli hvatati na isti trik. Na trgu Škoro ko na vatrogasnoj zabavi u četveročetvrtinskom taktu... Ma je, malo je jadno sve to skupa.

Al koliko je taj nogomet moćan... Da nema nogometa i da Šuker i Vatreni nisu proslavili Hrvatsku, polovica ljudi koji danas znaju za nas u svijetu ne bi imalo pojma ni na kojem smo kontinentu. Zato se strašno radujem kad naši pobjeđuju. Osjećaš se povlašteno gdje god da dođeš kad čuju da si Hrvat. Čak i ako u nogometu imaš dvije lijeve kao ja, gledaju te kao svemirca, kao pripadnika nadarene rase. Kad sam radio u Rimu, zvale me kolege Talijani na nogomet poslije posla. Stalno me zvali, i koliko god da ja objašnjavam kako mi ne ide nogomet oni ne vjeruju da Hrvatu ne ide nogomet i zovu i dalje. Ajde više, i otišao sam s njima na nogomet. Stao sam na gol, i bila je katastrofa. Primio golova kolko hoćeš. Na kraju su zaključili da bi bilo bolje da su umjesto mene stavili stolicu na gol, makar bi se koji puta lopta odbila od te stolice. Al ko bi reko, za Hrvata.

Risnjak!

Nije šala, Križevački planinari su nakon puno godina posta organizirali dvodnevni planinarski izlet. I to pravi, na Risnjak! Kad ideš u planinu s ljudima koji nisu često u planini, uvijek je najveći strah vremenska prognoza. Tako je bilo i ovaj puta - prognozirana kiša i za subotu i nedjelju. U planini to ne mora ništa značiti, ali ajde ti to objasni ljudima. I ajde im objasni da je planina preljepa i po kiši, da treba i to doživjeti. Onaj moment kad naglo prestane kiša, pokaže se sunce i plavo nebo, da je tad to ljepše nego da je cijelo vrijeme bilo sunčano i plavo nebo...

I tako se napunio autobus planinarima svih generacija, od Jakova (7 godina) do generacije iskusnih planinara koji su većinom spavali u domu na Platku i s kojima smo se sreli tek pri spuštanju s Risnjaka u nedjelju.

Risnjak nije Risnjak bez magle, tek s maglom izgleda pravo, mistično, kao da će svaki čas iza ugla iskočiti trol ili orci. Većina šuma nikad nije sječena, pa su stabla često ogromna, s korijenjem koje se hvata za kamenje. Nakon što nas je autobus iskrcao u Crnom Lugu, trebalo nam je nešto više od tri sata do Šloserovog doma. Na sreću, bez kiše. Ali kišu je zato moglo iskusiti desetak odvažnih koji su kasnije dalje nastavili do Snježnika. Navukli smo kabanice i ništa, idemo dalje. Na Snježniku se taman pokazalo sunce na par minuta, crni oblaci su ga brzo progutali nazad. Spustili smo se i do Lazca, prelijepe livade usred šume, kao stvorene za kampiranje u prirodi (inače, u nacionalnim parkovima je zabranjeno kampiranje, nemojte reći da sam vas ja poslao tamo). Vratili smo se do Šloserovog doma umorni i sretni, taman na večeru i pivu.

Ekipa za kišu!

Legendarni Križevački planinari - Ico, Lujo i Štef

Kiša nas je dočekala i u nedjelju ujutro i ispratila s Risnjaka. Put je postao blatan, pa su oni bez gojzerica muku mučili da ostanu u horizontalnom položaju. Nakon ručka u Platku - rani polazak nazad, igra Hrvatska s Austrijom i nema šale. I šta reći? Lijepo da se toliko ljudi skupilo, da planinarenje ponovno živi u Križevcima.

Na Snježniku

Lijepa dolina u Lazcu!

Božo gleda bi li spremio kišobran il će mu opet brzo trebati

Kambođa u Planu B

Uhhh.....

Kad dugo ne pišem znači da sam bizi i da ne stignem. A to nije dobro. Da sam previše bizi.

U međuvremenu je stigao još jedan Plan B, svibanjski broj, s tekstom i slikama o Kambođi. Već sam se javljao iz Kambođe na blog, a ovaj tekst je proširena verzija svega toga. Ne samo proširena verzija, nego tek kad prođe neko vrijeme i kad se stvari slegnu sve se vidi drugačije. Kad se probavi.

Za razliku od prožvakanih kopi-pejst tekstova kojima obiluje tisak, Plan B je magazin za koji pišu stvarni ljudi i iznose svoje poglede i svoja stajališta. Možete se s njima složiti i ne morate, ali to je velika razlika ovog magazina od većine sličnih. Nije umjetan.

I još par slikica iz Kambođe koji se nisu našle u magazinu:

Glavna đamija u Phnom Pennu

Svaki od preko 12000 zatvorenika u Toul Slengu, zloglasnom zatvoru režima Pola Pota bio je prvo fotografiran. Zatvor je danas muzej a fotke vise uokolo.