Opet doba nogometa! Svatko ima razlog zašto voli ili ne voli nogomet. Nakon utakmice, kad pun grad bude pijanih ljudi koji pjevaju onu navijačku pjesmu s Konzumove reklame, sve to bude jeftino. Pivovare se pozivaju na nanovo probuđen zanos Hrvatstva, čak su i Adezeovci počeli hvatati na isti trik. Na trgu Škoro ko na vatrogasnoj zabavi u četveročetvrtinskom taktu... Ma je, malo je jadno sve to skupa. 
Al koliko je taj nogomet moćan... Da nema nogometa i da Šuker i Vatreni nisu proslavili Hrvatsku, polovica ljudi koji danas znaju za nas u svijetu ne bi imalo pojma ni na kojem smo kontinentu. Zato se strašno radujem kad naši pobjeđuju. Osjećaš se povlašteno gdje god da dođeš kad čuju da si Hrvat. Čak i ako u nogometu imaš dvije lijeve kao ja, gledaju te kao svemirca, kao pripadnika nadarene rase. Kad sam radio u Rimu, zvale me kolege Talijani na nogomet poslije posla. Stalno me zvali, i koliko god da ja objašnjavam kako mi ne ide nogomet oni ne vjeruju da Hrvatu ne ide nogomet i zovu i dalje. Ajde više, i otišao sam s njima na nogomet. Stao sam na gol, i bila je katastrofa. Primio golova kolko hoćeš. Na kraju su zaključili da bi bilo bolje da su umjesto mene stavili stolicu na gol, makar bi se koji puta lopta odbila od te stolice. Al ko bi reko, za Hrvata.
