Ne bili malo udahnuli dah prošlosti i pripremili se za Angkor u Kambođi, skoknuli smo do Ayhudhije, prijestolnicom Siamskog carstva od 14 - 18. stoljeća. Granice Siamskog carstva su odgovarale današnjim tajlandskim granicama osim samog sjevera Tajlanda, a Siam je bio važno trgovačko i gospodarsko središte. Tako su u 17. stoljeću uz gradske zidine stranci osnovali i francusko, portugalsko, španjolsko, japansko i nizozemsko selo, a posjetitelji i putnici iz tog doba govore o najglamuroznijem gradu Azije, uspoređujući ga po veličini i bogatstvu s Parizom. No krajem 18. stoljeća burmanska vojska privučena Siamskim zlatom kreće i osvajački pohod te razara i pljačka Ayudhiyu. Od svog zlata i glamura iz povijesti ostala je samo crvena cigla. Obrasli u šumu i polja visoke trave kriju se pagode (tornjevi), zidovi i ostaci hramova od crvene cigle. Priroda uzima grad nazad u svoje ruke, iz zidova niče drveće i zarobljava crvenu ciglu, kipove, ruši ih i obrasta svojim korijenjem...Posebana avantura je i doći tamo - trećim razredom vlaka (što znači drvene klupe i da vlak staje kad god netko mahne da stane) voziš se od Bangkoka dva sata za dvije i po kune. Usput te zašprehavaju lokalci i nude sušenim košticama od lubenice te prženim bananama. Najveselije je u trećem razredu.
priroda vraća stare hramove u svoje okrilje
pa je tako i zarobila Budinu glavu!
pogled s jedne od pagodaKrenuli smo prošli tjedan na tečaj tajlandske masaže. Nema boljeg mjesta na svijetu od Tajlanda za učiti masažu, i s time da tečaj košta desetak puta manje nego što bi koštao kod nas. Danima smo tražili učiteljicu dok nismo našli Pin, koja se bavi masažom više od 20-tak godina i baš završava tradicionalni fakultet za upotrebu ljekovitih trava. Pritisne na par mjesta i nestala mi je glavobolja za 10 minuta, bez tableta i sličnih gluposti. No kaže isto kako može izlječiti pritiskom akupresurnih točaka (gdje se križaju energetski tokovi u tijelu), kaže da može i ubiti ako pritisne na određena mjesta i da se nikad poslije ne otkrije zašto je ta osoba umrla.
prikaz vještina masaže
kućnim duhovima se osim cvijeća nudi i hrana. a vole i fantu, pogotovo crvenu od jagode
Kad ovdje maserka postane profesionalka, može ili do kraja života raditi za 200 eura mjesečno ili se udati za zapadnjaka i otvoriti svoj salon. Pin se udala za jednog njemca baš prije mjesec dana. Čini se (po pričama i sa fotki) simpa lik, Pin je to duže planirala i nije samo tako uletjela u to. Gledali smo jučer slike s vjenčanja i pokazala nam je svoju kuću koja izgleda skromnije od moje šupe u Križevcima. «This old house, now we build new house». Kako i nebi kad je za svadbu od njemca i njegove obitelji dobila 30 tisuća eura. No njoj se ne ide baš u Njemačku, kaže hladno je tamo, pa će ostati ovdje i planira otvoriti svoj salon negdje uz more a njemac će doći svaka četiri mjeseca na tri tjedna kad uhvati godišnji. Ne ide se nitkome odavde na zapad, svi znaju da se u Tajlandu najljepše živi. Svi tajlandski studenti se vraćaju kući nakon studija, dok recimo kineski nitko ako baš ne mora. Našli smo se tako neki dan i s Jadranom, splićaninom koji živi i radi ovdje već godinu dana. Živio je i radio svuda po svijetu, al kaže u Bangkoku je najbolje. Klima, ljudi, noćni život, more, sve... 
ležeći Buda, tj njegova velika glava
kod pudl-frizera
