na ulici
kineska četvrt
Ivana u kaosu BangkokaBangkok u prijevodu znači grad anđela. A grad je takav da ga nemožeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. Taman kad misliš da si bio u centru, naiđeš na novi centar i povjeruješ da je to centar. A zapravo nema centra ko kod nas u europi nego više njih. Već sam skoro tri tjedna ovdje, i svaki dan idemo negdje ali takav je grad da imam osjećaj ko da još nisam nigdje bio. Mjesec dana svakodnevnog istraživanja grada sigurno nije dosta da obiđeš sve zanimljive stvari koje grad nudi.
Recimo neki dan naišli na ludi indijski hram posvećen Ganeši, slonolikom bogu. Unutra kaos – poluodjeveni indijci imaju neki obred, svi su pognutih glava, intenzivni mirisi jasmina sandala i ruže zamute ti svijest. Toliko je sve kičasto i preintenzivno da se osjećaš ko u igrici nekoj. Ispred oltara Ganeši nose i ostavljaju mlijeko, cvijeće i ostale darove, pjevaju, motaju se okolo... nije se moglo unutra nažalost fotografirat. I kad izađeš van par stotina metara dalje je Patpong, zloglasna četvrt crvenih svijetiljki. Vani mali žilavi tajlanđani objašnjavaju što tete unutra sve rade, a tete se naviruju van i gužvaju okolo.
Recimo neki dan naišli na ludi indijski hram posvećen Ganeši, slonolikom bogu. Unutra kaos – poluodjeveni indijci imaju neki obred, svi su pognutih glava, intenzivni mirisi jasmina sandala i ruže zamute ti svijest. Toliko je sve kičasto i preintenzivno da se osjećaš ko u igrici nekoj. Ispred oltara Ganeši nose i ostavljaju mlijeko, cvijeće i ostale darove, pjevaju, motaju se okolo... nije se moglo unutra nažalost fotografirat. I kad izađeš van par stotina metara dalje je Patpong, zloglasna četvrt crvenih svijetiljki. Vani mali žilavi tajlanđani objašnjavaju što tete unutra sve rade, a tete se naviruju van i gužvaju okolo.
kičasti indijski hram slikan izvanaIsto tako, sve prepuno kathoya, dečki-cura, zapravo trećeg spola. Kad vidiš zgodnu tajlanđandku skroz sređenu, to je je kathoy. Ni jedna curka ne poklanja toliko pažnju svom izgledu kao kathoyi. A kako je tajlanda budistička zemlja a ovi pak nevjerojatno telerantni nitko se ne uzbuđuje puno oko toga. Kažu – u prošlom život je nešto zeznuo pa je sad kathoy. Ako će u ovom životu biti ok, rodit će se kao muško. Il makar žena.
buda iz dućanaEvo kako počinje moj radni dan: malo prije 8 čekam na cesti da naiđe kamikaza na motoru koji će me taj dan povesti na posao. To je taksista motorista, a zovem ih kamikazama jer malo liče na njih (zbog zagađenja svi imaju maramu omotanu oko glave) i pogotovo jer voze ko da im je zadnja vožnja. Na putu do mog posla prekraćuju put preko placa koji je prepun ljudi. ja tad mirno zatvorim oči da ne gledam taj horor – reko ovaj put ćemo sigurno pokupiti neko dijete, sljepca ili makar psa. No nevjerojatno dobro voze i nisam zapravo još vidio da se netko od njih stvarno negdje zabio pa se i dalje vozim s kamikazama. Al zbilja nije za gledati kad se zaleti između auta a oni naglo promjene putanju il netko samo tako izroni na cestu.
Na poslu je neobično mirna atmosfera – nisam još nijednom vidio neke znakove stresa (ili barem ono što mi zovemo stresom). Malo po malo i dođe podne – a s podnevom i ručak! Ručak je najbolji. Imamo nekoliko jela za izabrati pa malo od svakoga. I naravno riža. Ja je jedem dvaputa dnevno, al tajlanđani je jedu i za doručak. A nakon ručka, bude barem 6-7 vrsti voća koje onda još jedeš kroz cijeli dan.
Prvi dan sam se zabrinuo kad sam skužio da nakon ručka nikog više nema u sobi. Dok nisam skužio da skoro svi – spavaju! Glavu na ruke i na stol i ubiju oko 20-30 minuta. Prva liga! To bi trebalo i kod nas uvesti! Evo sad baš dok ovo pišem ko da sam među duhovima, svi spavaju!
Na poslu je neobično mirna atmosfera – nisam još nijednom vidio neke znakove stresa (ili barem ono što mi zovemo stresom). Malo po malo i dođe podne – a s podnevom i ručak! Ručak je najbolji. Imamo nekoliko jela za izabrati pa malo od svakoga. I naravno riža. Ja je jedem dvaputa dnevno, al tajlanđani je jedu i za doručak. A nakon ručka, bude barem 6-7 vrsti voća koje onda još jedeš kroz cijeli dan.
Prvi dan sam se zabrinuo kad sam skužio da nakon ručka nikog više nema u sobi. Dok nisam skužio da skoro svi – spavaju! Glavu na ruke i na stol i ubiju oko 20-30 minuta. Prva liga! To bi trebalo i kod nas uvesti! Evo sad baš dok ovo pišem ko da sam među duhovima, svi spavaju!
no umjesto spavanja mogu skočiti i na aerobik (organizirani masovni) ili u knjižnicu. sve skupa lunch break traje sat i pol. taman!
pohano cvijeće. stvarno je fino!
bananko na roštilju
noćna klopa
