Prvi nesporazum sa thai hranom, Marija Bistrica i budistički pakao

brodom do grada
ludo voće: dragonfruit - veliko crveno i bijele ploške s crnim točkicama; lamiya - žute lopice koje se gule; rambutan - crveni čupavci

Jučer sam imao prvi nesporazum s thai hranom. Thai hrana me inače oduševljava i bojom, oblikom, mirisom, okusom, svime. Dosta toga što se ovdje jede je kao s druge planete, primjerice imaju desetak vrsta voća koje ne samo da nisam nikad vidio nego nikad nisam ni čuo za njega. I do sad sam svaku novu klopu koja je došla (a trude se na poslu dobavljati klopu koju nisam do sad jeo) super prihvatio, hrabro krenuo u nepoznato i rezultati su bili obavijeni pozitivnim. Ok, nekad malo preljuto i slično, ali ništa to bi obeshrabrilo. No jučer sam se nasukao na nekim knedličkama. Izvana izgleda simpatično, ali kad sam je stavio u usta... iz ljigave knedličke iznenadio me okus raspadnute ribe, slatkoga i još nekog mesa. Par puta sam već sreo taj miris na ulici i bio mi je jako odbojan, al ovdje se pojavio u eksploziji. No nisam iz pristojnosti il neznam točno kojeg razloga odmah to ispljunuo nego sam polako žvakao dok se nije dovoljno usitnilo da progutam. Mislim da ovo nebi ni onaj Davor Butković sa silikonskim usnama bolje opisao.
Narada Maha Thero relikvija
U nedelju počinje budistički praznik, kad se redovnici zatvaraju u svoje samostane na tri mjeseca. Tako su u gradu štandovi sa svetim knjigama, relikvijama i sličnim stvarima kao kad bude kod nas proštenje u Mariji Bistrici. I oko velikog trga postavljeno je stotinjak velikih zvona. Uzmeš batić pa ideš u krug i udaraš! Skompali smo se tamo s redovnikom sa Šri Lanke koji sam je dao milost da dotaknemo relikviju gdje se čuva Budina kost. U Tajlandu se inače prakticira Theraveda budizam, klasičniji oblik koji se drži prvih najranijih budističkih učenja. No, nevjerojatno je kolika je sličnost sa kršćanstvom, primjerice ta fora sa relikvijama Bude i svetaca. Zatim, poštuju se neki stari učitelji kao što se kod nas poštuju sveci, nose se njihove slike u novčaniku i moli ih se za pomoć. Najzanimljivije je što je čak koncept slika pakla prodreo iz hinduizma u ovo podneblje – nevjerojatni prikazi užasa i muka na tragu Hieronymusa Boscha. No ipak ima ta jedna velika razlika koja se osjeti u doticaju s ljudima – svi se smiju, nisam još nikad vidio nikog ljutog ili bijesnog, otvoreni su, ponizni i dobrodušni kao dijeca.



put zvona Važnost duhovnosti se ovdje osjeti na svakom koraku, ne samo neke propisane duhovnosti (ko kod nas odlazak u crkvu) nego u svakodnevnom životu. Tako mi u prvih tri minute razgovora profesorica s fakulteta priča kako je sanjala da prolazi čamcom po nekom jezeru ispred samostana da joj dolazi žena sa obale i moli je da postavi ovdje kip Bude. I nakon tri dana joj stvarno dođe slična žena i zamoli je za pomoć da postavi kip Bude u njezinom selu. Otišla je to vidjet, i kaže – sve je prepoznala iz sna i sad organizira ceremoniju da se tamo postavi taj kip.
wat, pogled kroz prozor

noćni pogled na rijeku